Tankoslojne žbuke su specijalne temeljne žbuke na vapneno-cementnoj bazi ili na bazi gipsa, koje se djelomično mogu nanositi jednoslojno kao temeljna i/ili završna žbuka. Nasuprot normiranim, jednoslojnim žbukama s najmanjom debljinom sloja od 10-15 mm, tankoslojne se žbuke nanose u debljini od 3-5 mm. U pravilu se na glatku podlogu žbuka nanosi u debljini od 4 mm.

Radnik mora uzeti u obzir, da se kod tankoslojne žbuke, kod za nju uobičajene debljine nanošenja mogu izravnavati neujednačenosti od maksimalno 2-3 mm.

Tanke, jednoslojne žbuke mogu se nanositi na ravne zidove i stropove. Primjerene podloge za tankoslojne žbuke moraju biti ujednačene i ravne poput vapneno-pješčanog kamena i porobetona u blokovima, ravnih betonskih građevinskih dijelova i sl. Djelomično se ti građevinski dijelovi izvode u velikim formatima. Pripremni radovi na podlozi potrebni su samo na slabo ili uopće ne upijajućim podlogama. U pravilu se na takvu podlogu žbuke postavljaju veći zahtjevi na toleranciju mjera nego što je dozvoljeno prema DIN 18202 "Tolerancija u visokogradnji",1,tabela 3, redak 5. Tamo navedena tolerancija ravnomjernosti od 5 mm ne može se izjednačiti tankoslojnom žbukom.

Novi načini gradnje zahtjevaju nove sisteme građevinskih materijala. Tendencija štednje energije i troškova poslijednjih je godina uvela novi smjer razvoja u graditeljstvu.

Tako su se na tržište probili ravne žbukane podloge kao što su plan opeka, porobeton i slični materijali s niskom tolerancijom prema mjerilim. Ovim je uvjetovan razvoj novih sistema žbuka.

Za taj način gradnje sa izrazito ravnim podlogama pri pravilnoj izvedbi i posebno u pogledu na toleranciju mjerila,sve se više tankoslojne žbuke koriste za unutarnju primjenu.

Ravne, ujednačene podloge s tankoslojnim žbukama predstavljaju novi sistem koji postavlja veće zahtjeve na izvoditelje. Za različite debljine zidova s tankoslojnim žbukama moraju se planirati odgovarajuće karniše, okviri za vrata i svi ostali građevinski elementi ovisni o debljini zida. Vanjski kutevi zidova/stropova trebaju kutne/rubne profile za tankoslojnu žbuku.

Termo žbuke i toplinsko-izolacijska šuplja cigla mineralni su građevinski materijali i idealno se dopunjavaju u svojim karakteristikama. Njihova sposobnost zadržavanja topline jamči dobru toplinsku zaštitu vanjskog zida.

Osim toga ti materijali pojedinačno ili u kombinaciji donose daljnje važne osobine koji su za vanjske zidove neophodni:velika nosivost kao i izvanredna zaštita od požara i vlage. Nizak otpor termo žbuke prema difuziji vodene pare dopunjava dobar transport vlage u poroznim ciglama s okomitim rupama. Time je osigurano da se vlaga u novogradnji brzo razgrađuje i da ne dolazi do štetnih nakupljanja vlage u presjeku zida. Konačno, oba ova građevinska materijala, zahvaljujući dugom vijeku trajanja, jednostavnom održavanju i dobroj sposobnosti reciklaže, odgovaraju i današnjim zahtjevima suvremene gradnje.

S termo žbukom moguće je ostvariti toplinski sloj bez fuga, koji se bez obzira na oblik može prilagoditi svakoj podlozi. Reduciranjem termičkog opterećenja podloge, ali također i uslijed niskog modula elasticiteta (E-modula), termo žbuke povećavaju sigurnost od nastajanja pukotina.

Cement je hidrauličko vezivno sredstvo, proizvedeno zajedničkim mljevenjem prženog klinkera portland cementa i gipsa kao i eventualno različitih dodatnih materijala (pješčane šljake, letećeg pepela, vapnenca i sl.). Cementne žbuke upotrebljavaju se posvuda gdje postoje visoki zahtjevi s obzirom na čvrstoću, otpornost na smrzavanje, nepropusnost i otpornost na vodu (npr. podnožje zgrade i područje prskano vodom).

Gips je pored gline najstarije vezivno sredstvo i koristio se već 9000 pr.n.e. u Maloj Aziji. Gips je vrlo čest kamen u prirodi, koji je nastao kao sediment izlučivanjem isparene morske vode prije otprilike 285-195 milijuna godina. Za gipsane žbuke je karakteristično da se ne stišću i da reguliraju vlagu. Gipsane žbuke treba koristiti samo u unutarnjim područjima.

Mortovi od vapna dokazani su već otprilike 5000 pr.n.e. u prostoru Mezopotamije, a kasnije su ih razvili Egipćani, Grci i Feničani. Vezivno sredstvo vapno danas se najvećim dijelom koristi kao vapneni hidrat u obliku praha. Za vapnene žbuke koriste se zračna vapna, hidraulička vapna kao i njihova kombinacija. Vapnene žbuke se dobro miješaju, imaju sličnu sposobnost primanja vode ,kao i gipsane žbuke i takoder reguliraju vlagu u klimi prostora. Vapneno-gipsane žbuke optimalno povezuju prednosti obaju vezivnih sredstava. One djeluju regulirajuće na vlagu i neutralizirajuće. Mogu biti obrađene jednoslojno, ali i kao višeslojna žbuka.

Građevinska ljepila i mase za izravnavanje su univerzalno primjenjive mase za lijepljenje i izravnavanje u građevinskoj svakodnevici. One se primijenjuju kao vezivni mostovi na glatkim, kritičnim podlogama. Također se vrlo često koriste i za poravnavanje neravnih ili grubih temeljnih žbuka prije nanošenja finozrnatih završnih žbuka, kao npr. prije nanošenja završne žbuke na termo žbuku nanijeti RÖFIX 888 termo žbuku. Veliku važnost građevinska ljepila u zadnje vrijeme stjeću zbog upotrebe kao tkz. "nanesena žbukana armatura sa umetnutom tekstilno-staklenom mrežicom."

Površinska i dijagonalna armiranja ne mogu stopostotno spriječiti nastajanje pukotina, ali zasigurno mogu smanjiti rizik. Za ulaganje mrežice od tekstilnog stakla, masa za izravnavanje mora biti mineralno vezana i modificirana umjetnom smolom ,te prilagođena temeljnoj i završnoj žbuci. Disperzija umjetne tvari mase za izravnavanje mora se povezati s površinom mrežice. Za funkcionalnu upotrebu RÖFIX mase za izravnavanje potrebno je upotrijebiti armaturnu mrežicu RÖFIX P40 i RÖFIX P50.